Međunarodni dan bijelog štapa

Međunarodni dan bijelog štapa obilježava se u svijetu od 1964. godine kada je američki predsjednik Lyndon Johnson proglasio 15. listopad Međunarodnim danom bijelog štapa. Hrvatska se obilježavanju ovog dana posvećenog slijepim osobama priključila 1996. godine.

Bijeli štap je prometni zaštitni znak slijepih u sve gušćem prometu, ali i pomagalo koje slijepima omogućuje samostalno kretanje na poznatom terenu. Inicijativu za korištenje bijelog štapa, kao zaštitnog znaka slijepih osoba u prometu, dala je gospođica Guilly d’Herbmont, 15. listopada 1930. godine. No, tek nakon drugog svjetskog rata bijeli štap i to kao tzv. dugi bijeli štap, počinje se koristiti kao pomagalo za kretanje slijepih.

U Hrvatskoj je ovim invaliditetom pogođeno oko 5.800 osoba, a koje su registrirane pri Hrvatskom savezu slijepih. Sljepoćom se smatra oštećenje vida koje je dovelo do totalnog gubitka vida, kada nema nikakvih vizualnih podražaja, te oštećenje vida s kojim osoba ima osjet svjetla ili ostatak vida do 2 posto na boljem oku s korekcijom ili bez nje. To se smatra pravom sljepoćom.

Najvažniji je preduvjet neovisnog življenja svake osobe, pa tako i osobe s oštećenjem vida kretanje. To je jedan od ključnih problema slijepih osoba. Iako postoje institucije koje se bave obučavanjem slijepih i slabovidnih za samostalno kretanje, još uvijek ima podosta velik broj slijepih i slabovidnih koji nisu obuhvaćeni tom obukom koja im je neophodan preduvjet za samostalno i neovisno življenje. Svakodnevni problemi slijepih gotovo su nezamislivi onima koji vide i zbog toga oni trebaju stalnu pratnju osoba koje vide. Bijeli je štap produžena ruka slijepe osobe, sve ostalo što je izvan dosega toga štapa velika je nepoznanica, ali i opasnost za osobu koja ne vidi. 

Sljepoća je uvijek bila i bit će teška invalidnost te je stoga neophodno konstantno pratiti specifične potrebe i probleme slijepih. Moderna tehnologija uvelike olakšava život slijepim osobama, ali bez obzira na moderna poboljšanja, postoje specifične potrebe koje se mogu rješavati samo permanentnim radom i pomaganjem svakom pojedincu koji je pogođen ovom vrstom invalidnosti.